Ne postoji put koji kreće niotkud možda, 'zvana izgleda da sve je k'o nekada u nas veliki stan, u kojem vodimo rat sreća već dugo nije svratila Ništa nam ne fali, svega ima i previše al' je ljubav pobjegla izvan naše kapije i sto nam vrijede sad kule i gradovi kad smo nas izgubili Ref. Da hoće svanuti, da se i ja probudim iz ovog ludila, da me, k'o dijete, zagrliš i da se smijemo, dok u sobi, pored nas mirno spavaju slatki anđeli Znam da je sudbina, al' protiv sebe ne mogu i sreća tuguje, kad je se ljudi odreknu i, k'o da udari grom kad nam se sretnu pogledi i munja osvijetli ovu bolnu istinu da smo nas izgubili K'o skupe haljine i čaše kristalne ljubav smo čuvali samo za dane posebne bili zajedno, samo kad moramo a to nas je ubilo Ref.