Zovem se Damir Jahić, više poznat kao Čekić u tuđini pola života, ovaj hadžićki džetić daleko od svoje kuće, još me Balkan sebi vuče dok gledam kako zapadni sistemi naše ljude muče Depresije, nesanice, to su svakodnevnice euri, mercedesi, jake zlatne ogrlice imaš sve, a na kraju ništa tvoje nije samo krediti, činjenica koju svako krije Evo me u tuđini, vidi brate kako živim od velikog stresa ja ne mogu da se smirim hladna zemlja meni sa svih strana piri Balkanac nije navik'o na vlagu, zato bridi Sistem je jeben k'o Željočki greben pošten dođeš ovdje, kući ideš jeben plaćaš veliku lovu kad posiješ sjeme prekovremeno radim, brate, dvije smjene Ref. Gledam zapad, svima mamac tu mi dušu steže lanac k'o da plovi moj čamac ja u srcu sam Balkanac Na svom sam k'o stranac nisam više stari znanac zalud plovi moj čamac kad u srcu sam Balkanac Daleko od korijena, petnaestu robijam da se vratim kući dole, petnaest godina ja planiram planiram, kuću da saniram, drugim neću da se blamiram hoću svoje na svoje da stacioniram Lovu ne mogu stići, sad još uvijek tajne pičim bjelac sam, care, što na konta kinte liči manje preko pet hiljada jebenih dana nisam još zaboravio miris svog Balkana Balkan ima dušu, Balkan ima srce u bijelome svijetu Balkanci samo gube živce pitamo se gdje smo, ko smo, šta smo sanjamo svoje na svoje da ponovo vratimo Djeca gube jezik, slab im je fond riječi divlje satelitske, pa seljaci još veći stari rokeri, mladi turbo folkeri zbog njih su seljaci danas moderni postali Ref. 2x