Večeras je u gradu tuga večeras caruje bol svi ga zazivaju al' niko ne zna gdje je Bog U gradu, njih par manijaka se smije al' većina ih večeras plače ispuzale male zmije pretvorile se u koljače Mrtva tijela velika srednja i ona mala moja rijeka je crvena i guta ih Sava Mada ne bi htjela guta one koji su nju gutali što su se smijali i volili dok su se u njoj kupali Muka je reći vidi se po pjeni što je na obalu izbacuje al' ne može da izbaci šta zmija u nju ubaci U pomoć stižu oblaci šalju kišu da spasi rijeku crvene krvave fleke da lakše oteku Tužna je i savska sirena jer mrtva su djeca njena treba školjku za smirenje treba neko objašnjenje Treba joj zraka od tuge se guši najrađe bi na površinu pa nek' umre i nek' se isuši Zove svoje podanike zove savske somove daje im naredbu da ljudska tijela spreme u grobove Da se tijela pokopaju najdublje što se može i to na ušću kod Dunava tam gdje je ona duboka uvala I tako somovi tijela vuku pozvali su i veliku štuku da tjera druge ribe s puta ko neće se sklonit štuka ga proguta A na ušću za to vrijeme po naredbi sirene ribe napraviše grobnicu za nevinu savsku djecu Tijela su pokopana sad je red na Dunavu da u Crno more odnese fleku krvavu