Ljubav ljubav je smisao života priča mi čovjek za šankom dok cigaru mota Ljepota njena se ne može ni s čim mjerit reče mi krvavih očiju i ode rakiju potegnut Zove se Alma i sjedila je sama u klupi ja joj prosu neki fazon glupi Reko dze si curo zgodna ona kaže da me pozna ti si Mahir osmi dva već te dugo gledam ja Bilo je pola dva, april peti Mahir se sjeti odmah smo se zaljubili i pred svima poljubili Hodali smo školom držali se za ruku djelili istu klupu i užinu i imali istu družinu Istu srednju školu s njom sam pjevo u horu izigravo foru vozili se na mom motoru Ja Alma i Tomos imali smo mali kosmos svoje drvo uz Savu stotinu djece u planu Svoje pjesme svoje priče naša hrana, naše piće naše zvijezde i naš grad sjećam se ko sad Rekla je Mahire bojim se pazi da me ne boli bojo sam se i ja al' sam znao da me pravo voli Ja i Alma goli i njoj i meni prvi puta bilo je ljeto i Ficibajr naše drvo pored puta Nikad neću zaboravit taj miris trave u očima zvjezde kako sjaje topli vjetar sa Save Taj dim cigare moj izgubljeni pogled jednog dana bit ću ti žena a ti moj čovjek Konobar, daj još jednu ja izvadi siće donesi Mahiru piće da čujem ostatak ove priče On svoj konjak sastavi pa priču meni nastavi Almini starci su bili na rastavi Nije mogla više trpit non stop svađe pa je kod mene živjela rađe dok se sama negdje ne snađe Međutim to se odužilo na jedno dvije godine pa smo prešli u stan kod moje bližnje rodbine Reko hajmo se oženit datum svadbe 3. maj na svadbu ćemo pozvat cijeli naš kraj, tu je bio kraj Dan prije vjenčanja došlo je do sranja ona bila je kod matere tam' će dočekat svatove Al' umjesto svatova ljudi pale su granate pobjegla je s materom kod svoje tetke Fate Svi znate, bila je panika spasi živu glavu ja sam preplivo Savu imo sreću pravu Probo sam je nazvat međutim pukle su veze Alma je mrtva, Alma je mrtva to su bile riječi Kreze Krezo lažeš, lažeš Krezo jebat ću ti sve ne lažem Mahire matere mi evo pitaj Alije Alija reci nešto ljudi nemojte me sad zajebavat vidio sam kako je pala kad je pošla pretrčavat I mrtva je sto posto jer ja sam zadnji osto poginuli su još dvojica što sam ih po nju poslo Bez zraka sam osto sedam dana nisam mogo jest čeko sam svaki dan da neko kaže neku vijest Al' ništa ni vijesti ni života u meni samo alkohol u mojoj veni i sjećanje o jednoj ženi Otišao sam u Njemačku i počeo tam' radit reko lakše ću je zaboravit i malo ću se oporavit Dan za danom, 12 sati dnevno radio sam vrijedno poso i rad samo da zaboravim na rat Godine su prolazile i naniza ih se već 6 završen je rat u Bosni je to već stara vijest Šta ću dole, nemam ništa tu sam sebi život stvorio ma hajmo dole na par dana moj frend me nagovorio Došao sam dole i bilo je sve u najboljem redu dok nisam sreo, koga Alminog rođaka Vedu Đe si Mahire, đe si Vedo evo kaže baš sam sada kod Alme kreno zar si seno Vedo šta me zezaš pa Alma je živa šta ti to ne znaš Noge mi se odrezaše i sve slike naše došle mi na oči vodi me Vedo moram do nje doći ma neće moći, reko molim, on mi kaže, pa Alma se udala za kebu s njime čeka bebu i to drugu prošle godine mu je rodila curu Dade mi broj telefona odma sam je bio nazvo reko halo Alma izvini jebiga nisam ni ja znao Tako poče razgovor 2 sata smo plakali jedno drugom se jadali dok smo zajedno razgovarali Izvini Mahire takva je sudbina bila ako ti išta znači kćer mi se sad zove Mahira Nisam znala đe si nisi mi se javljo udala sam se za kebu i sad ga volim ono pravo plaho hajde zdravo, zdravo, vidimo se sutra Evo sad sam tu konobar daj nam sad još jednu ljutu Pa reko šta ćeš sad hoćeš se ić nać s njom sutra sjedi Edo pit' ćemo do jutra kapnu mu suza ljuta Diže se on, kaže, izvinite ljudi odoh sad pisat začu se pucanj i sva raja poče vrištat Izletio sam odma da vidim šta je to mercedes, krvavi pištolj i Mahir se je ubio (ubi se, a šteta bio mlad čovjek) Silvana Noćas mi srce pati noćas me duša boli