Što te nema, što te nema kad na mlado, poljsko cvijeće biser niže ponoć nijema kroz grudi mi želja lijeće što te nema, što te nema što te nema Kad mi sanak spokoj dade i duša se miru sprema kroz srce se glasak krade što te nema, što te nema što te nema Ispod rose zumbul gleda iz behara miris vije a za mene k'o da cvili i u bolu suze lije suze lije Je li griješna sabah zora il' nebeska sjajna zvijezda je li griješna ljubav moja k'o glas ptice iz gnijezda iz gnijezda E, moj konjiću bijeli, moje desno krilo gdje je doba ono, gdje su dani oni kad je srce puno rahatluka bilo Znaš li čase one, pozno sunce sije vrhovi munara kao vatra gore a svuda iz bašča miris đula vije Mi se povraćamo iz lova, iz gore a ona na svojim demir pendžerima stoji ljepša i od večeri i od sabah zore Na me' čeka, gleda i časove broji kad ću proći, a ja, kad bih blizu bio slao bih joj pozdrav kuburlija svojih Ona sa pendžera đul i behar mio prosula bi hitro, i k'o snijeg na me pahuljice meke padale su tiho kao da su sevdah ćutale i same O, kako je tada puno sunca bilo a sada svuda mutni oblaci i tame e, moj konjiću vjerni, moje desno krilo