Šetali smo poljima cvjetnim bježali od mjesečine krili tragove naše ljubavi disali kao jedno dok mi nisu pokidali srce Udali zbog para, dao mi je sve sve, što se kupiti može kao dokaz ljubavi štampao je etikete za vinariju, sa mojim likom Slikao me je najpoznatiji slikar po imenu Anik Dub ptica sam u zlatnom kavezu nije me uništilo ono što sam mislila da hoće dok nisam ponovo srela tvoj pogled Nisam ni slutio da će se srca rastati da ću sam ostati, bez vode da venem otkad si otišla, do mene nitko ne svraća nema ni starih drugova, samo tišina a, noću, još, zbog nas skupim snage i zaplačem naglas Ref. Čuješ li ječaje iz naše avlije čuješ li uzvike glave pijane još uvijek čekam te kod stare kapije još uvijek nadam se da ću te poznati, na kraju ulice Kao da osjećam dok budan sanjam isti san kako ti koža miriše tu, pored mene Pred Bogom plaćam dug vrti se isti dan u krug opijam sebe uzalud da zaboravim tebe Al' noću, još, zbog nas skupim snagu i zaplačem naglas Ref. 2x Lutao sam godinama bježao, od sebe, od tebe otišli smo, da se zaboravimo ali smo se jedno drugom uvijek vraćali Vratile su se i uspomene što su čuvale ljubav uzeli su nam godine ali, nas od nas nisu uspjeli Sanjao sam ružan san da su ubili našu ljubav da nestat ćemo zauvijek da su mi ruke vezali a on tebe sebi odveo znao je da si moja zato se nije vratio Meni je opet proljeće najljepši izlazak sunca će nas buditi sve ptice će nama pjevati sve će opet na tebe mirisati