Ispričat ću priču koju niste znali Prijatelji moji dobri, stari Da mi oči plave tako nedostaju Jer sa drugim jutra čekaju Slomila mi srce kao suvo drvce Žena plava što kraj drugog spava A duša se bori, kako da preboli A ne može, još uvijek je voli A duša se bori, kako da preboli A ne može, još uvijek je voli A bila je sunce što na nebu sija Prva rosa, pjesma najmilija Ako nekad dođe, nek potraži mene Čekat će je stare uspomene Slomila mi srce kao suvo drvce Žena plava što kraj drugog spava A duša se bori, kako da preboli A ne može, još uvijek je voli A duša se bori, kako da preboli A ne može, još uvijek je voli Dok je moja bila znala je da voli I za našu sreću da se bori Šta ću dalje moram sa tugom polako Kad se gubi nikom nije lako Slomila mi srce kao suvo drvce Žena plava što kraj drugog spava A duša se bori, kako da preboli A ne može, još uvijek je voli A duša se bori, kako da preboli A ne može, još uvijek je voli