Gdje su svi ti ljudi koji bili su sa nama Na kojoj su adresi koja su strana Crno bijele knjige vaše male priče Vidiš li put i vatre kako gore Dok mračni zamak iza brda na nas čeka I njegovo svijetlo koje te zove Crveni tepih vuče teške umorne korake I maknuti se više stvarno od tebe I skrenuti sa puta koji vuče sve do pakla Ugasiti baklje, jer svijetlo je u nama Naše duše nisu građene od stakla Meni ne moš' ništa Boriću se s tobom Ti okićen si slavom A ja sa svojim bolom Neću da se sagnem I ostanem sa strane Da li je kraj I maknuti se više stvarno od tebe I skrenuti sa puta koji pravljen je od stakla Ugasiti baklje jer svijetlo je u nama Ovo mjesto nije stanica za nas Samo jednim putem želim ići do kraja Da spasim sebe Od onog slabog onog iz očaja Samo jedan put moje noge gaze Želim se vinuti u nebeske staze Želim vidjeti sjaj Zauvijek znam i ne dam da izblijedi Ta slika je jaka u nama Sve što znam sve što meni vrijedi Ljubavi moja meni najveća Zauvijek ja znam