Još uvijek sanjam bezimene gradove Sva ona mjesta, ulice i godine Još uvijek tražim izgubljene tragove A nema te Da mogu barem slike te izblijediti Još jednom sebe stoti put uvjeriti Da ovaj život ima smisla živjeti Kad nema te Ja, putnik bez kufera Što bez tebe, neće stići nikuda A ja, korak do ponora Niti sjena, nekad sretnog čovjeka A ja, putnik bez kufera Bez tebe mi ništa netreba A ja sa srcem u rukama Pa ga dajem kako kome zatreba Još uvijek vodim razgovor sa vjetrima Zadnji romantik pod ovim plavim zvijezdama A sve više gubim tlo pod nogama Jer nema te Ja, putnik bez kufera Što bez tebe, neće stići nikuda A ja, korak do ponora Niti sjena, nekad sretnog čovjeka A ja, putnik bez kufera Bez tebe mi ništa netreba A ja sa srcem u rukama Pa ga dajem kako kome zatreba