Stižem u dva i deset kroz noć juri vlak brži do njenog grada nestaje kroz mrak Na stanici ona čeka snijeg stalno pada vidim njeno lice u svjetlima Beograda Ref. Dalekih zima ne sjećam se više dalekih zima s njom Živimo poput ptica predajemo se tišini govori da me voli u sobi, u bjelini Pali svijeće, karte gleda vjeruje sudbini a nebo stalno sniježi na grad u bjelini Ref. Sad sam stranac, davno je bilo mogu se samo prisjećati izgubili smo žao mi je Ref.