I ko me poznaje više me ne prepoznaje prijatelji pored mene prolaze navikli na moje rumene obraze i na osmijeh što ne da bol da pokažem Eto ponekad se komad srca otkine uvenuće, niko da ga podigne život ide dalje, ne čeka ranjene vrti se globus, a meni dani, godine Ref. Zar je viski jedino što imam nikog drugog da me sasluša nigdje brata, ruke oko vrata nigdje tebe, moja jedina Zar je viski jedini što čuje moju priču o tvojim očima dušu liječi a čitavog me truje vjerni drug u dugim noćima Ne razumiju me oni što ne umiju pročitati oči koje tuguju srećnici na prvu najbolje dobiju nesrećni Bogu dok žive uvijek duguju Ref.