Ref. Ništa nije zauvijek i zauvijek je sve Zdravo, ja sam plešuće smeće svijeta sa srcem na rukavu, moja sudbina je prokleta sta ću, glup sam, stilit bez stupa ponekad ne znam jesam li ispod ili iznad antikonformizma Nemam zube ka morska neman al' tko će predvidit sta rade ovi pipci kad se nađu u stisci U 21. stoljeću tko prvi stigne nema stigme ostali su postali malo depresivni riječ, sa apostrofima ka apostoli goli bez postola sta se griju na vatri Iz kante ispod mostova ja i plišani zec sami protiv svijeta poroka godinama poslije još uvijek kralj svog otoka i znam da to nije popularno za reći u rapu Ali svejedno reć' ću, volim ovaj život i ne treba mi avion da osjetim sta osjeća pilot i na kraju dana, ništa nije vječno od glupana sta misle da znaju granicu između velikih stvari i sitnica Do Michael Jacksona sta dira diču svejedno fenixe nauči me da se rodim nakon smrti jer imam stvari u glavi koje neću stići izvrtit Ref. Stvari dođu i prođu Imo sam jedan bajk kad sam imo osam godina tad sam nekad sa svojima znao da ga vozam poljima al' tad mozak ne poima da je zračna uzbuna ono što se drugima možda doima ko vojna prijetnja Pa nije u skladu s onim što moja sretna sjećanja nose kad se trčalo u zgradu na taj užasni zvuk, a cijeli ulaz bi tu u podrumu plašljivo vršio podrobnu analizu ratišta dok stižu vijesti sa radija No tad bi ja ko druga djeca dalje od staraca igro Magarca bio sam sretan, jer nas je to mjesto zajedničko dovelo u zajedništvo kakvo znali nismo prije Pa mi je kasnije često sve to falilo al' nikom htio priznat da se želim igrat s curom od kat iznad tu se malo pucalo al' kad je pala kasarna je prestalo Pa sam prestao spavat u hodniku stana nije bilo puno promjena al' se htjela, ne htjela odselila srpska obitelj, tako to ide Za to vrijeme, moj bajk je zato mene čeko u šupi čeko da skupim malo volje da ga maknem od dolje a kad me prođe čuvanje čahura, čupanje znakova lako ga izvadim van da bi sam prošo par parkova Al' u to vrijeme s buntom krene neki mali u parku pobro packu, tako prođe novi mali u kvartu očekivo sam mu mamu, al' kad mu je došo brat pobro sam šljagu gadnu Samo da mu se ispričam al' prouči sad, nisam sam hodajući ja i brat idemo van već sve znam, ugovoren je i sat Dođemo tam, lik nije sam, osiguranje dva lika to sigurna je taktika da mi lik prebije brata debil već starta, zaletio se nogom i sve to moj brat ga primio, okrenuo, i pobro u beton Lik osto ležat i vrištat, pratnja ga gleda i ništa došla mu hitna, rekli sranja da ošla mu kičma i sad njegova stara nam sere da smo ubojice ko da nije tražio da sranja pobere, jebote Oni iz Vukovara, izbjeglice a sredina stvara od djeca napadače prednjače za poštovanje a i sad me sram što sam tad mislio da su zli Svi Vukovarci upravo zbog njih i još jedan lik, dok sam bio u Lošinju na liječenju tad večeru stalno je kvario tip što tamo je živio konstantno tuko mlađe da bi mu isto oprostio Kad sam otkrio da plače nad maminim pismom ko je kriv što on nema oca mama mu nema novca nema posla, sve što treba košta dosta Znaš da krivi su likovi što sad paradiraju kroz grad želiš bit predsjednik, prestani Poštuj one što su nestali, jer ste ih izdali da bi mi sad mogli srat da rat gubi dostojanstvo jer ga uzima Haag kad ste sami tad radili to isto Pa vi što nemate dostojanstvo nemojte srat o tom stalno al' sad to nije važno jer tad to nisam znao Što je jasno za tu dob, htio se samo vozat bajsom pa ko zna zašto, tad je našto pravi pakao nije pomoglo kad bi moljakao, ni kad bi plakao Stari je rekao svoje stvari stoje da sam ga prerašo pa je nekad bolje dat ga prije nego je prekasno A njegov prijatelj ima kćer koja prije sveg ima sve imaju pare te da joj sve kupe novo sta će joj ovo onda Razmišljam dok stari hoda ja pored njega sporo vozam crveni bajs crvenih očiju i sam Bog zna, ovo je kraj pa sad svjedočim tu da mi je taj događaj gori nego cijeli rat Zbilja sam volio taj jebeni bajk Uzmi mi ga i ostao sam sam Ref. Kad skačem na majk ko da se vraćam na bajk Gutanje zemlje, ispadanje sa putanje zemlje rođen sam sam, umriću sam od crnih kutaka do kostiju i mesa ovih lutaka, igra sjene na zidu Igra vatre u kaminu grebanje po plafonu, jebanje po bontonu ima krvi u ovoj crkvi, a brod se klima sta tjera ljude u sve veću odjeću, a nije zima Moj zec je siv, isfrizane oči ima plišan je i noćima je kratija trajanje zavijanje vukova zavija u lajanje ovo nije neko Donnie Darko sranje A rub ekrana je daleko a vani je mećava zeko, vani je oluja kad mi ga je mater tila uzet mislija sam da je guja al' sad znam da me dovoljno dugo čuva duhovi u beskonačnost