Dosla je sama, umornih vjeđa jutarnjim vlakom na drugi peron dosla je sama sa toploga juga osmijeh na licu, jer doći će on Prolaze ljudi, kao rijeke bez kraja smeđi joj kaput i kofer kraj nje i košara puna zlatnih naranča ona i nada, tu je sad sve Ref. Lice je njeno bagrem u cvatu oči joj pune nekoga sjaja ime joj ne znam, ali za me će biti u mislima jedna sa juga Marija Sjedim na klupi, na drugom peronu oči već snene, a mrak tako dug ovdje je hladno, a nade sve manje košara voća jedini drug Ref. Brzo će zora, ne plači Marija znam, put je tvoj, i tužan, i dug ne daj se, ne daj, ne daj Marija tvoj vlak već stiže, pođi na jug