Olovka, papir, emocija krene riječi same izlaze iz mene pokušavao sam obojati sjene vratit' u život ljude bezimene Al' to su neke stvari besmislene koje nisu tako bezazlene gledam klince, glume biznismene a neki od tih prizora opisuju mene Al' to je takvo valjda bilo vrijeme kad smo brijali svi na iste šeme vadili iz headova i skupljali sjeme glavni frajeri, truba ispred srednje Sve je sprdnja, svi puni sreće 'ko bi tad rek'o da tako ostat' neće do sad ne znam više nikoga, a poznao me grad koga sam poznavao sam bacio pod vlak Sve što sam zaradio su ovisnost o vutri i o glazbi, kratki živci, nizak tlak pali su za koje ne bi nikad rek'o da će past nisam znao da bi sve od jednom moglo stat' Vodim ljubav sa životom al' izgubili smo strast nisam znao da do 25e neću stići odrast' godinu za godinom gradimo sve više al' se nižu kao domino pa gledam šta sam postigao Šta bi bilo da sam poginuo prije dvije godine u prometnoj vrijeme bi zaboravilo da sam se i rodio ozljede zadobio ali me nije slomilo Pa sam se oslobodio, u tekstove pretvorio dosta toga uništio, dosta sam i stvorio a ništa nisam dobio, za ništa nisam molio jednom sam volio i ljubav sam potrošio na nju Ref. Glasovi u glavi ne daju mi mira vraćaju sjećanja što ne mogu birat' kaže glas razuma, u to nemoj dirat' bolje odi svirat' ili meditirat' A demoni prošlosti nemaju mira onim neka plešu, a ja ću im svirat' kaže glas razuma, uvijek možeš birat' pozitivu manifestirat' Nemojte me probat' niti kontaktirat' imam tonu mira u svoja 4 zida za razliku od prije na komadu speeda kad sam pio litru žeste Bez imalo stida i srama priznajem, srce mi se slama sad se borim da ne gorim ali planem kao slama imam čime se pohvalit' među preponama jer sam najeo se govana od Gradiške do Roterdama Pola prošlosti gubi se u magli nije čudo da nekada prenaglim možda ne bi da smo svi sve od sebe dali da se svaki san ostvari kao kad smo bili mali Nije bilo mobitela, jedni druge zvali ispred kuće i Bogu dane krali sve je prošlo brzo k'o da je bilo jučer učili o sebi, a onda smo stali Djetinjstvo mi fali, lakše udarce je dobiti i bez posljedica gluposti izvoditi morat ću naučiti svaki sadašnji trenutak voljeti da me ne bi vječno savjest pekla I bivša mi je rekla, srećo drži se tog repa bila podrška je prava, čuvam poruku tog chata izbor mora biti probit izvor da bi rijeka tekla sinkroniciteta što govore gdje je sreća, al' Ref. 2x