Da li smo sve izgubili ili smo, zapravo, na dobitku, tko zna zamisli da, sad ti si ja i sve što šalješ, ide upravo tebi Dani magle, ljudi, zavjera istina duboko skrivena, gdje je, tko zna sama, usred šume zabluda naša se ljubav izgubila I kako to da je ostala tuga kad smijeh postao ruganje kako je klaun izgubio ljubav i kad je postao čudovište Da li se sve okrenulo ili mi gledamo sa krive strane, tko zna zamisli da, sad ti si ja i sve što radiš, radiš samome sebi Vrijeme magle, dobrih namjera a pamet negdje odbačena, gdje je, tko zna sama, usred šume zabluda naša se ljubav izgubila I kako to da je ostala tuga kad svijet je oduvijek neobičan kako je klaun izgubio ljubav i kad je postao nesnosni gad I kako to da je ostala tuga kada si rekao da ne voliš nas kako je klaun izgubio smisao za smijeh i kad je postao nesnosni gad I kako to da je ostala tuga kad sve je postalo ruganje kako je klaun izgubio ljubav i kad je postao čudovište