Život me uči da ne pravim iste greške ali ja ih opet pravim Bože ne znam šta da radim ja želim tvoje smiješke, želim onu staru tebe Pa prorade uspomene zaledit ću vrijeme samo da te vratim ne mogu više da patim, ne mogu suze da lijem od istine da se krijem od tebe, od mene jednostavno od nas Samo mi jedno reci što si napustila naš hram ljubavi čega te bilo strah osjećam da bi ponovo došla u taj hram I rekla da se kaješ za sve što si učinila tad moja duša izašla bi iz boje sivila i to se desilo u najgorem trenutku priznala si sve, rekla izvini, molim te Što sam srušila ti sne, mada znam da nisam smjela njega sam uvijek htjela al' to tebi nisam rekla pa sam te lagala, pravila sam se dama dok sam s tobom spavala, njemu sam se dala Tvojim imenom ga zvala, izvini za sve izvini za svaku suzu, znam da sam kriva i šta da kažem, ne moram ništa suza će sama poteći i reći neke riječi koje nikad ja izrekao ne bi Ali to sam ja, nakupina s dna neću više nikada sa tobom, ja biću sam na poruke tvoje neću da odgovaram sve slike da pocijepam i da zapalim, to hoću Noću na tebe da mislim, neću umrijeću pr'je dvije riječi volim te, nikad reći više ne ali labilnom karakteru to najteže je ja sam takav do srži, to me guši to me prži Sam u četiri zida ne mogu da izdržim istu sliku vrtim iz dana u dan u glavi premotavam kako bilo nam je lijepo Ali sve što je lijepo nažalost kratko traje jedno bez drugog mi ići trebamo dalje ko se kaje, a ko nije, ko istinu pravu krije ko proklinje sudbinu ove stihove sive Ali uspomene žive, ožive i dan danas da li mi treba talas od kojeg se gine ljubavne olupine odjednom se spoješe i rekoše ne mogu više, volim te Hajmo krenuti ponovo, nastaviti gdje smo stali tamo gdje smo pali, ali ko da srce žali šta mi je, ne znam, pitam se šta mi treba da li mi treba ona koja dala mi je bola jedina ljubav moja bila je u životu u mom nesretnom životu Nije bila samo moja, nije bila ni njegova ona bila je svačija drugačija od svih na prvu loptu mirna i povučena, mislio za mene prava ali sad mi je tek jasno, tiha voda brijege valja Šta ne valja u meni, šta je greška nikad grub prema tebi, nisam osoba teška kako lako rekla, ne mogu ovako a kako sam se osjećao, to pitaš li se srećo Preko svega sam ti prešao jer to je od mene jače i dok pišem ove stihove znaj da plačem zato ti nemoj da plačeš, samo mi budi sretna i prihvati moj prsten i budi mi žena