Kad bin život moga´ stavit´ u dvi, tri riči uzeja bin pismu sta dušu mi liči i ovo more plavo, sivo, sveje´no i opet pisma, opet pisma Prosa´ san svit sa valižon nota piva´ je livo, piva´ desno ma, bilo je divota a usela se nisan i život je prosa´ ali mi se piva, uvik mi se piva Jos san oni čovik starega kova i nakon svega, put doma gre mi prova lipo se smirin, laskajen jidro i opet moran pivat´, moran pivat´ Ref. Jer, ja moran pivat´ ma, svitu, puka´ bin da ne pustin glas i na oni svit pismu zadi´ću za pas Jer, ja moran pivat´ ma, svitu, puka´ bin da ne pustin glas dobra pisma dušu izliči začas I prije svitanja, ispo´ sunca zlatnoga ja moran pivat´ bez posebnog razloga kako mi dodje, da vrime brže prođe nikada prvi, sa ekipon na krmi A gledan ovi svit i zaludjen lutan riči skupljan ka´ bosi prosjak na po´ pusta puta očaran čekan da mi dodje u posjet pisma sta tira suzu i crta osmijeh dušu liči Uvik pismi san se vraća´ nosin sa sobon vriću smija, šaku plaća i uvik isti san, neki bo´ji dan di sunce vječno sja svi su judi sestre, braća Ref. A moran se gibat´, rime slagat´, glavon klimat´ ka´ galeb klicat´ na uzdahu vitra ka´ zrno pijeska, nebitan, sitan u pješčanom satu, u srcu bisna svita I ´tija san zavirit´ iza zavjese Božje i ´tija ukrast´ za nju sve sto se može i posta´ san ništa, zauvik sritan u srcu gori jedna jubav i pisma Ref. 2x