(Gruntibugli vam predstavljaju: Davor Ebner in the house) Ponovo sam tu iza mene je planina, luduje nebo se crveni iz mene noćas kreće taj vulkan jorgovana za nju dok grize usne Ponovo sam tu i nemam što da kažem već sklizni sad u mračne dubine i sjeti se dva jastuka pod nama i neka vulkan krene taj ples loših snova za nju dok mene gleda Ref. Ostaje nam san sasvim čudan san Ponovo sam tu u ovom trenu pravde i poraza u ovom praznom gradu gdje cvjetaju ruža i korov i zajedno se uzdižu za tren ka visinama i ti, ti me gledaš Ponovo sam tu da sakrijem zime i proljeća da postanem mag crnih slutnji dana što se širi kao plam ma ja sam mag Ref. Ref.