Odavno već na tom putu više ničeg nema i vrijeme je da se probudim iz sna iako znam da ću voljeti za sva vremena zaboravljen dodir njenih usana Ona vuče moje niti i tako mora biti ona je najljepše od svega što znam ona vuče moje niti i tako mora biti ja znam da zauvijek ću ostati sam Ref. Jer njeno ime i u snu ponavljam kao molitvu i sve još miriše na dom i kad ne govorim o tom srce mi umire za njom srce mi umire za njom zar da od svega samo dignem ruke mila, zauvijek Kao san ona ostaje i kada ode jedina koja tajnu moju zna svi bez nje sad me koraci u prazno vode a srce je samo zvuk u grudima Ref.