Mutna svjetla kišovitog grada ostala su iza nas u meni pada i posljednja nada da razumiješ moj glas Niz staklo klize krupne kapi i moje riječi klize uz njih kad bi se vratili posljednji sati promjenit nešto da li uspio bi Ref. A žao mi je nas žao mi je snova ugaslih naših želja glas sad je tako dalek, tako tih a žao mi je nas i znam da ne znam sebi priznati da naših želja jaz i tebe i mene od nas će odvesti Zaustavljam se i otvaram vrata s kišom su riječi prestale tvoj zadnji osmijeh zaklanja tama a moj u meni zapinje Sve ono što je bilo, sve sad u ništa se zatvara nazad krenem, ne okrećem se dok se noć u jutro pretvara Ref.