Kroz bijele magle sna ja čujem njezin zov i putem sjena krenem u susret k njoj Tad mrzim san jer njezin zov nestaje cim svane dan Ni zubor prvih voda nije sličan zovu tvom ni tihi šumor šumom u svijetu mom Ni krošnje sjećanja ne, nisu njezin cvijet ni njenih ptica zov Ref. Ta pjesma želim da je moja da sam njene harmonije rob i svijetu cijelom pjevaću je ja nek' ljudsko srce bude njen vječni grob Ref. Ref.