Nije mi bilo tad ni 14 kad sam na svijetu ostao sam otac mi bio asfalt bez srca a hladna ulica zla maćeha Bilo je, brate, previše bola glavom kroz zid sam išao i ko na oštrici brijača ja sam sito, rešeto prošao Ref. Na ovom srcu rana je dvjesta i bar za tol'ko još ima mjesta takvi ko ja su sa slojem boje i rođeni su za heroje U ovom gradu što dušu ima srastao ja sam u korenima mnogo mi dao, mnogo uzeo ni ja mu nisam dužan ostao I sad ponekad dok grijem tugu sjećanja dođu, odvedu me u prošlost moju, u prošlost ružnu da podsjete me godine