Posljednju suzu pustit' ću tu na pragu svog djetinjstva kad sve ti uzmu postaneš kamen i drvo što ne lista U san mi dođe majčin lik pa kaže - sine, oprosti im i tuđem i svome jer loše misli čovjeka slome Ref. Kućo moja, ti si prošla sve svatove i ratove dvorila i gorila da l' si se umorila Tvoji zidovi od pepela još su moja tvrđava što me čuva dok te pokriva ova divlja kopriva Drugovi moji neki su otišli, a nekih više nema i vrijeme stoji još čujem pjesmu najdražih boema Kako se smiju u sav glas svega će bit', al' neće nas nazdravi, brate još tebe imam u sitne sate Ref. Ref.