Ponekad se sjetim one priče naše ponekad se smijem, ponekad mi paše a ponekad oči zatvorim I nije mi do ljudi, želim biti sama srce dok se trudi da mu nisi važan ti pamtiš li Digao si ruke od nas prije nego što je svanulo rosa prala mi je lice Što sam osjećala nisi ni pomislio reci mi, sjetiš li se ikad mene Krivo vrijeme, krivi grad tebi ništa ne znače niti prije niti sad osjećaji moji za tebe Kad bi znala načina ja bih prihvatila krivo vrijeme, krivi grad iza sebe pustila Ponekad pomislim gdje bi sada bili ljubav da smo samo znali sakriti od zla stisnuto među prstima I nije mi do ljudi, želim biti sama srce dok se budi tama dok me pozdravlja tu sada