Hej! Hej, djevojčice Ne boj se, pridi bliže - tako. Gle! Mjesec je pun sebe U sjajnom društvu zvijezda A ja? Ja sam tako sam. Hej! Hej djevojčice Zna li se, zna li mama Da eto lutaš sasvim sama U ovo gluhonijemo doba Vrijeme sjenki brez prava glasa Samo lavež pasa, u daljini U vlažnom sivilu magle, obrisi Pustim snovima omamljenog svijeta Stvarna si sada samo ti i ova noć I ništa treče, o kamoli sreće Da vječno slušam tu tišinu Da osječam na licu vrelimi tvoga daha Jer, noć ima svoju moć Jer noć - ima punomoć Hej! Hej, djevojčice, ne plači Ne odlazi, ostani još malo Ne odlazi, jer ja sam tako sam Ne odlazi, svaku večer molio sani mamu Ne puštaj tamu u moju sobu Ne daj da mi mrak nagriza oči Da tlači moje uplašene grudi A onda su dolazili oni ljudi O bože, svaku večer su dolazili čuo sam ih u tami kako reže Kao zvijeri nevidljivi, pohlepno dišu Kako stakla drhte a zidovi se njišu Od njihovog pijanog bahatog smijeha Jer, noć ima svoju moć Jer noć - ima punomoć Hej! Hej, djevojčice Gle! Već polako sviće, čuješ Pijetao kukuriče, smetište se budi Još malo, još samo malo i Probudiče se oni ljudi, oni ljudi Prljavih ruku, okrvavljenih očiju Krenuće u potjeru onako bunovni i zli Kako nas samo oni mogu shvatiti Bježimo. Sakrij se Skloni svoje tjelo u moje naručje A dušu laku pusti nek' poleti Nek' leti medu zvijezde U vječno svijetlo noći, uskoči Na taj blještavi kozmički ringlšpil Jer, noć ima svoju moć Jer noć - ima punomoć