Još uvijek čekam u parku Ribalta brojeći sjene stabala u nizu prekriveno sve požutjelim lišćem skoro će jesen tako je blizu Galebovi kao nimbus iznad moje glave krilima mi mašu ove prohladne noći mnogo ljudi prošetalo je danas samo tebe nema, ti nećeš doći Ref. Ja sam samo stranac u tvome gradu zarobljen u svome vlastitom tijelu zalutao putnik izgubljen u stadu u pogužvanom starom ljetnom odijelu U parku je sve više ljudi u šetnji, u trku ili na biciklu ja ispod svjetlećeg lampiona razmišljam o tebi i o mom porijeklu Kada bi me neko upitao nešto po akcentu bi čuo da nisam odavde uz osmijeh bi me izbjegao vješto okrenuo glavu čim se iskrade Ref. Daju mi do znanja da sam suvišan ovdje ali ja ne želim zauzeti ničije mjesto samo još jednom da te vidim i odoh na tvoje i moje zadovoljstvo Galebovi kao nimbus iznad moje glave cvrkutom me tješe ove prohladne noći zauzete klupe mirisom parfema svi su tu, ti ne želiš doći Ref.