Budio si se poput mača stjenovito ti bilo tvoje lice uživao si koračati selom sokačima, do kraja svake ulice Znam da nisi brojao korake ali si pamtio gdje se ptice gnijezde sadio si breze s granama plavim gledao kroz krošnje noću u zvijezde Ref. Ko solunski sveci u smiraj tvog života tvoje breze budno čuvaju ti stražu iznad tvoje glave uz zvižduke vjetra pjevaju ti tvoju pjesmu najdražu Sa pjesmom si budio tišinu razorenu dušu u dubini bez dna osmijehom na licu skrivao si ono malo radosti na rubu bezdana Volio si breze magične i vitke svojim listovima ti je milovala lice a ti bi da obletiš oko krošnje njene fališe ti samo krila ptice Ref.