Zoveš me, jutro još ni svanulo nije u krevetu opet budiš se sama i kažeš, sanjala si me noćas i sve je bilo kao nekad među nama Nisi razmišljala koliko mi je teško u glasu sakriti još jednu noć bez sna smiješ se, kažeš, činim te sretnom i jedini sam, koji te tako dobro zna Ref. A, on ti neće znati nikada pokazat´ svijetla Zagreba sa Sljemena i dok ga čekaš iza svojih zidina on opet neće imat´ vremena Još živi sjećanje na tople ljetne noći u tvojem malom, studentskome stanu tada zaljubio sam se u tebe tisuću puta u samo jednom danu Ref. Večeras vratit ćeš se u svoj grad s tobom čekam kasni noćni let tražimo riječi, a znam da je kraj i znam, da jednom, mogli smo osvojiti svijet Ref.