Istina nosi tugu skitnice otpalo dugme sa stare košulje i tvoje ime u džepu sudbine Nije bilo vrijeme sretnije da je jučer malo svježije bar za dan da mi pokrene ovo srce što zastajkuje ovo srce što zastajkuje Ref. Od noći se još oporavljam od dana se, evo opraštam naše ulice još imaju po neki stari znak Poljupce kao medalje pamtimo ljubavi velike koje smo imali a koje nismo čuvali svako živi svoj ožiljak Ref. Plakalo je zrno u pješčanom satu svaki se minut vukao po blatu nadanja, čekanja bez ijednog poziva Ref.