Ore gazda njivu a pogled mu luta Čeka sina svoga da dođe sa puta Konji vuku ralo a brazda se slaže Za plugom su ruke što zamjenu traže Zastadoše vranci, žalost osjetiš Jer stari gazda sad jedva diše Otiš'o si sine bogatoga ruha A nije ništa slađa tvoja kora kruha Svanu zora rana Zaplakaše brazde Osta njiva pusta Bez voljenog gazde Potekoše suze po starčevom licu Pokraj svoga pluga pade na crnicu Bolni jecaj jeknu a duša mu moli Vrati se sine, svoju zemlju ori Svanu zora rana Zaplakaše brazde Osta njiva pusta Bez voljenog gazde