Misliš u daljini uvijek nade stoje a u stvari tu su ispod dlana ruke tvoje Pa nekad ne vidiš kako spavaju al' kad spustiš vjeđe, kad zažmiriš ta mutna slika u daljini uvijek u stvari mene vidiš A ja sam čovjek od snijega nepomičan k'o planina naslikan rukom usamljenika A na platnu gdje su neka lica neki ljudi ostavili trag od straha što se uvijek noću budi Ref. U meni još uvijek tišina ima za koju ne zna ni strah ni zima za koju ne znaš ni ti ni prošlost što nije bila fina Pa ako nekad poželiš onu toplinu zaboravljenu u prošlom životu Zažmiri očima prema daljini ja mahnut ću ti rukom prepoznat ćeš me u šeširu crnom i sa šalom oko vrata što se bori s burom Jer ovdje gdje sam ja ovdje ne trebaju imena pa sve te, baš sve daljine opet postanu blizine Ref. 2x Ne zna nitko