Čija krv to kola venama hrabrih za čiji račun lady prikrivaš strah probudi me kad naglo osjetiš želju u sebi negdje prije odlaska Čija krv to kola venama hrabrih kaži zbogom i nek' te proguta noć snaga,snaga i moć Čije lice nosi kameno vrijeme usred boli naviknute da vrišti u snu poljubiš li me zadnjim naporom volje upisaću to kao svoju pobjedu Od nebrojeno mogućnosti da se ubije čovjek kaži zbogom i nek' te proguta noć snaga, snaga i moć Čiju samoću kriju mozak i tama cijelom dužinom praznog hola na vijetru miris lavande izmješan sa zlatom i fragmenti ljubavi I što god da se mijenja isti su ljudi i neumitna pravda za slijepce u mraku i žrtve što tako lijepo pristaju kolažu na tvome zidu majesty