Na rubovima njenih sjećanja blijede lica kuće madame Tussaud divlje pjesme tvrdih predgrađa ritualne pijanke subotom Željela je da se izvuče iz nevolje da se momci lome oko nje mislila je da će sjajem u kosi osvojiti poljupce Osjećala je korake cijelim bićem donosili su dahtanje i znoj lupu potpetica u crvena predvečerja zamor gomile Ponovo tupa bol u stomaku lijeno, kao da spava, klatarilo se vrijeme počela je da priziva sreću počela je da brine za sebe Tišina odzvanja kroz noć samo vojnik zviždi za njom U vezama su stajale djevojke mnoge stvari je naučila grleći zid nije ona bila glupa, znala je što čini plašila se starosti Kad kiša potjera narod sa ulica nekako joj se ljudski pričinja grad pljuje ona na velike riječi na njih se navikla