Uz tihu kletvu jurim kroz grad kaput na ramenu, normalna stvar novine u ruci, jučerašnji broj ne izgledam lijepo, briga me za to zalazim u svaku birtiju tamo trgnem vino, rakiju a onda žurim da ne zakasnim prije nego što se pozdravim s njom dodirnut ću joj usne lagano odlazimo zajedno u noć Ona želi da joj govorim tiho da ne veličam svoje probleme hoće da živi s onim kog voli gleda u druge, a misli na mene priznaje mi da je udata da ne ljubi svoga čovjeka a ja šutim, mudro razmišljam njeni prsti kao da traže krivca samo lete oko moga lica hajde ženo, koji ti je vrag Diskretno šapućem, spominjem kino vani je tužno, a unutra fino skupe pare za dosadne sate ne žalosti se srce mislim ja na te kupuje mi tada kokice kikiriki, slane koštice stvarno se trudi da mi ugodi a oko nas sve neki gladni ljudi šušte papiri odozada nam smrdi jao gospode/o moj Bože/kako grozan film Ponoć se bliži, predstava traje sjedamo u kola, idemo dalje izvan grada ima parcela lijepo mjesto na kraju sela vodimo ljubav, zagušljiv je zrak snažno svjetlo pada ravno na nas nije normalno pa to je vlak grabim volan i dodajem gas hladan znoj mi čurkom nagriza vrat paranoja bježimo u mrak