Ruke su mi bile slani pijesak sanjavao sam te ruke su mi bile na oltaru mnogo godina zaronjene stijene plaču Svjetlost počinje tihim mijenjanjem mojih pobuda kao i jučer iza zavjese možda na mom licu nađeš tragove sjećanja Možda ne razumiješ, ali volim te krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom da materijaliziram nemoguće snagom poruke Razuzdanost histriona blisko odzvanja neka drugi broje križeve kao i jučer iza zavjese ono što me stalno plaši zvuči poznato možda ne razumiješ, ali volim te Otkud osjećaj da gubiš pouzdano zaleđe umjetnost te čini jačom nego što pretpostavljaš možda tvoja slutnja vara, možda umišljam htio bi da budeš sretnija kao i jučer, iza zavjese Igrat ću pred tobom ulogu pjesnika možda ne razumiješ, ali volim te Gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suviše Stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg moglo je biti prošlo stoljeće kao i jučer iza zavjese zamisli da brdo slika putuje svemirom možda ne razumiješ ali volim te