Ništa se ne događa kad si dolje i kad si sam i kad noći vuku u podsvjest sve do sjećanja Lavina kotrljajućih tegova na nogama pritiska i znoj tek kasnije počinje da smeta Ref. Tek kasnije budi se grad neke poderane ulice bljesak mokrih tračnica prvi tramvaj preko Trešnjevice sjaj u mojim očima Jutro obilazi scenu rutinski s dužnim poštovanjem ja se uklanjam s puta Dvostruka krinka na njegovom licu čini suvišnom svaku providnost Kako da se kontroliram kad me ubija osjećaj tako drugačiji od svega što razumijem Od svega što želim da vidim nešto kao flash kako da se kontroliram Gledao sam opet film o beznadđu ili je to možda bila kronika nepoznatog Jer, tako se zvao čovjek ni živ, ni mrtav ni pomorac Ako ikad ispunim želju i ti mi daš za pravo misleći, to je jedini način da ga zadržim Ako ikad dospem tamo gdje prestaje strah bit' ću spreman da zaboravim bit' ću spreman da zaboravim Ref.