Poslije kiše nakvašena zemlja ispod grana sigurnost mi pruža da će noćas na opalom lišću smiriti se bespomoćna duša Svježa boja na klupi u parku farbana je svim suzama mojim mjenjao bih i život da mogu ocu majci reći da se bojim Recite najdraži moji onome ko me usvoji što ste mi dali ime a uzeli prezime Ako me niste ni htjeli što ste me na svijet donijeli da hodam pognut pred svima mrtav među živima Poslije svega i dalje sam isti bol me ništa promjenio nije sazrio sam i postao čovjek koji svoje porijeklo ne krije Ali vlažna postelja od lišća i skrivena klupica u parku vraćaju mi misli kad je vjetar znao svaku moju uspavanku Recite najdraži moji zašto nas život razdvoji kad sam od sebe sve dao da bi vas upoznao Mogu vam oproštaj dati i ponekad vjerovati jer možda još negdje ima mene među živima