Dok gledam kako stojiš tu i bijes obuzima te svud ja ne znam što bi mog'o reć' no, samo, dosta mi je već U vinu koje popih sam utopio sam čitav jad jer, život moj je kao noć o, kad bi samo htjela poć' To tijelo tvoje dobro znam bez nade sada stojim sam ja nemam snage, ti to znaš upropašćen je život nas I trpim tvoj karakter loš no, što da tebi kažem još ponekad želim da je kraj udavit' bih te mog'o, znaj O, kako izmjeni se svijet u ovih dvadeset i pet Gledam samo krevet svoj ogrtač nezakopčan tvoj i čarape do samog tla a neuredna ti si sva I ja se pitam svaki dan kud ode nekadašnji san i što je bilo s našim snom da prođe on, da prođe on Ne mogu da ti čujem glas i umor pada među nas o, prijatelji, kakav lom u srcu mom, u srcu tvom Da jednom barem ćutjet' znaš al' ne, ti samo brbljaš, baš jer, riječi grube, riječi zle k'o kiša padaju na tle A otrov tvoj, i sav taj jad otrovat' svijet bi mog'o sad Pa, ipak, često mislit' znam kraj tebe kada ležim sam da moja žena još si ti da nisu mrtvi snovi svi Al, kad bi smršat' htela bar za sreću nitko nije star a pudera i šminke trag još uvijek bio bi mi drag I osmijeh mlad na licu tvom još uvijek mio srcu mom jer, ja neću da je svemu kraj dok u tvom blagom oku sjaj Za mene znači čitav svijet u ovih dvadeset i pet Budi opet nježna, budi san o davnoj sreći koju znam jer, i sad, ja te želim svu da budeš tu, kraj mene, tu