Zamišljam te nagu sa tijelom dječaka u kome je žena usnula i spava ne budim te više puno ožiljaka moje srce kao zemlja podrhtava Zamišljam te nagu, anđele bez krila ostala su negdje poslije zagrljaja na olovnom nebu sjena duge spaja ono što već jesi, s onim što si bila s onim što si bila Zamišljam te nagu, jedino u svoju nježnost odjevenu i kraj tebe ležim pokrivam te srcem u krvi i znoju raste moja čežnja ljeto je i sniježi Zamišljam te nagu, janje moje malo hostija i čaša puna tople kiše a polje je plavo, vrijeme je stalo na nekom zvoniku i nema ga više i nema ga više Zamišljam te nagu, više se ne stidiš ruže u svom vrtu ako je procvala jesi li još ondje i da li još vidiš zvijezdu iznad mene ili je već pala Ljeto koje pamtim srušila je zima sjekirom od leda, a samo to imam