(Stories of the Street by Leonard Cohen) Ta ulica mi pričat´ zna u glasovima strah a Cadillaci prolaze u noć i otrovan zrak Kroz prozor nagnut visim ja taj stari hotel znam jednom rukom se ubijam a u drugoj ruci ruža sja Znam, svi ste čuli da je kraj i da će skoro rat a gradovi se ruše svi i ljude guta mrak Al´ nek´ Vas pitam jednom još vi, djeco, što ste prah ovi svi, svi što viču na sav glas da l´ govore za nas I, kuda idu ceste te kad slobodni smo sad i zašto vojske ratuju a kod kuće je glad Oh, damo s lijepim nogama ti, strance, što si s njom svi ste vi u bol zaključani i vaša patnja, vaša patnja vam je dom To naše doba rađa blud a roditelji svi s ekrana bajke slušaju i pričat´ neće njih Dok djeca su na uzici i vuku ih u zrak u jednom oku strojevi u drugom oku mrak Oh, dođi, mala, sa mnom ti da nađemo taj vrt gdje sadit ćemo jabuke i čekat´ svoju smrt Pa, ako se probudim kad i pitam - tko sam ja oh, vodi me k mesaru, tad s ovcama ću stat´ U jednoj ruci ljubav sja u drugoj ruci cvijet i, žedan sam na izvoru kog zovu ovaj svijet Jer, mali smo pod zvijezdama od neba veći, znaj dok, izgubljen u gomili tvoj pogled hvatam ja