Napokon smo sami u tom dvorcu praznom umorna od puta ostala si sa mnom Bijela si i mirna kada sklapaš oči predjelima sjajnim sada ćemo poći Nema na tvom licu nemira, ni sjene zauvijek si, draga zaspala uz mene Sigurni smo sada nježna si i plaha ali, ovdje nema života, ni straha Sad nas more čuva sad nas kriju kiše jedno zvono zvoni ne čujem ga više Tonemo u mraku ali, tu, gdje ležiš probija se svijetlo ili mi se smiješiš Sad nas more čuva sad nas kriju kiše jedno zvono zvoni ne čujem ga više