To nije bio neki izuzetan život To mirno i samo, neprimjetno biće Tu živjelo je bez poroka i bez strasti I blagdanima odbijalo piće U namještenoj sobi nekog lažnog stila I prilično staroj ali bez svog lica Tu živio je pusto, živio je tiho Između zimskog cvijeća i Kirinovih skica U urednosti takvoj nezapažen je sasvim Bez tragova on živi i rijetko noću čita On dušu svoju krije sred beznačajnih stvari Lupao nikad nije vratima od lifta I kako to da shvatim, završio je Sjajno Sjajno Sjajno Sjajno U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi U postelji svojoj, u toploj rijeci krvi Od koga, makar zašto ustrijeljen je u noći Po svom životu zadnji, a po smrti Prvi Prvi Prvi Prvi Kao da je vječno varao u igri Trijumfalno sasvim završio put Zar je u njem bilo toliko života Da je zaslužio tako Slavnu Slavnu Slavnu Slavnu smrt Ali svatko u svojem jadu Svom zatvorenom gradu Svoj mali život lovi i ne vidi te stvari O kruhu svom se stara, a ostali su za njeg tek prolazeći vjetar I mirni podstanari Mirni podstanari Mirni podstanari Mirni podstanari Mirni podstanari Mirni podstanari Mirni podstanari Mirni podstanari