Da su me ukrali Cigani u tužnom gradskom parku u mornarskom odijelu i nestali u mraku Odveli bi me daleko gdje stiže samo želja pred začuđenim licem mojih roditelja Da su me ukrali Cigani ne bi me bilo briga jer bih mislio da se samo nastavlja igra Svi bi tvrdili da sam sa sretne zvijezde pao i ništa o svom životu ja nikad ne bih znao Da su me ukrali Cigani imao bih slobodu da pijem svoje vino i pijem svoju vodu Bio bih bogat i voljen a vračara bi mi rekla da nemam svog imena i da sam bez porijekla Da su me ukrali Cigani još dok sam bio dijete iz ovog mrtvog grada iz nevolje i sjete Imao bih svoj šator i medvjeda na lancu svoju zvjezdanu kuću konja i kruh u rancu Da su me ukrali Cigani provodio bih dane ležeći u travi kraj autostrade Svirao bih gitaru i prelazio milje ljubeći jedno biće slobodno, i divlje Da su me ukrali Cigani