Ovo je tužna priča i tužan konac ima ovo je tužna priča o ljudima i psima Dane i tjedne sami prošla je zima i ljeto u sobi nekog hotela živjehu čovjek, i pseto Jeli su ista jela i pili su ista pića čovjek je živio pseći jer to je tužna priča Pas se zvao Petar čovjek se zvao Sava u svakome psu je čovjek u čovjeku pseto spava Godine tako su prošle i postoje takve krize čovjek, uz narav pseću dobije želju da grize Ista sudbina ih prati isto ih grije ljeto ne zna se 'ko je čovjek i ne zna se 'ko je pseto Zajedno laju na Mjesec samoća, jad i bijeda čovjeku dlaka je bijela a psu je kosa sijeda Vratar je sanjao vrata velika, i od zlata i kitu krizantema i ljubav, koje nema Dok četiri para nogu i dva podvijena repa osmoro dlakavih šapa i četiri oka slijepa Prošli su pored njega čovjek, i pseto skupa napolju bijaše hladno i kiša ulicu kupa Pošli su korakom složnim ususret psećoj sudbini oboje vidješe nebo i zvijezde u daljini No, odjednom očajni jauk razbije grad napola iz prvoga ugla banu siva šinterska kola I sivi razapne mrežu na četiri strane svijeta uzdrhtala je zemlja k'o srce velikog pseta Čovjek, il' pas, svejedno zajedno stanu da laju sada, u kolima istim istom se voze kraju Jer, ovo je tužna priča i tužan konac ima ovo je tužna priča o psima, i o psima