Kroz Banja Luku ne pjevam udjeli pogled praznom nebu iznad grada ni so na rani, ni mržnja ništa ne daj da te svlada Preleti crnu sjenu iznad zgrada miris sjećanja i nada ispod smeća možda nađeš stari sjaj Izgori vatro, prekasno sazna šta mi znače tvoja svijetla osnovna škola Kasim Hadžić i studenac Svaki pedalj zelenih aleja ona koje više nema Ferhadija moja sramota, sav moj bol Zagrli me dah lak i blag od cura s Mejdana kao da je onaj maj baš samo ružan san Sanjao sam Vrbas u krilu kaštela da u grad za starih razglednica vrate se draga lica prognana jata ptica do ulica djetinstva Budi se grad, kolona mrtvih duša vraća se tad u neka tuđa jutra nikome mira ne da, bijelo sidro od kamena, trešnja sa Šehitluka O, Banja Luko, prva ljubavi prvo pivo poslije škole put Maršala Tita '88 svaki tren sa sobom svuda nosim ne zaboravljam, još mislim na te lijepa safika dunja Sanjat ću znam vitke munare sahat u svoj grad gdje god mi sutra svane uzdah kako mame zovu me u aksame sav mu korak udneva Dalje ću sam, uz refren stare pjesme što ponavljam dok spava Banja Luka Meni san iz daleka moje sunce, moja rijeka tužna bajko Bosanska