Uspomena se budi, nitko se tog ne čudi svakome dođe da pukne, kada se uzalud trudi tko će da mi sudi dok kroz život tečem sam dosta godina je prošlo, ali samo jedno znam Dani išli su polako, sad se sjećam da su išli brzo nigdje nikog pored mene, vrijeme ide prebrzo rano sam došao do svega, probao mnoge stvari tako brzo se stari, dok tako mlado se kvari Ref. Sada znam da sve što bilo je vraća se polako tako dalje, kako bolje i meni nije lako jučer plako zbog sitnice, danas suze sjaje lice puno toga je realno, puno toga je stvarno Izgubljen sam u svome svijetu, putujem u letu imam osjećaj ko da sam našao svoju planetu uvijek razmišljam o povratku u stare dane da stojim sa strane ili da čekam da svane Vrata pokraj mene stoje, dok minute se broje koliko vas ima kao ja koji se boje, želim nešto svoje sunce grije, ali ne izgleda ko da postoji zrak ja još uvijek sam jak, al' oko mene je mrak Ref.