Tisuću prva noć u našoj sobi a tisuću i prva vrela je ko prva taj dodir svile, miris vanile i tu na usnama, cimeta mrva Ja volim, volim to i može, može sve kad na moja koljena spustiš dlanove i nije, nije sram, okusiti grijeh sve u ovom gradu mora da se sakrije, hej Ref. A, ljuljaju se, ljuljaju se baldahini pa nas cigare smiruju ko apaurini jer pored tebe sve je vrelo, vrelo kao jul dok naše noći svijetle kao Istanbul Na kraju svijeta gori naša soba ja kraljica sam neukroćenog roba dva grama zlata i brilijant mali na tvome prstu ovu priču kvari Ti voliš, voliš to i može, može sve kad ti kažem – neću, kad spremim kofere i nije, nije strast sve što caruje ova luda ljubav sve pobjeđuje Ref.