Skupit ćemo noćas, prijatelji moji i draće i cviće iz našeg đardina tisuću sinova, razbacani škoji i tisuće kćeri gromača i stina Noćas cemo zemlji ko materi reći nosimo iz grozjem srce u kaseti i za svake će loze, krv rumena teći a pisma će sama poći po kaleti Rasti zemljo, pukni stino Kucaj srce materino Šumi more, suzo slana Trajnaninanana Dalmacijo zemljo, maslinova grano Dalmacijo zemljo, kamena i smilja O zlati mi veslo, kad ustanem rano Obala je tvoja o sunčanih milja Do kamena zemlji, narasti će plima Sinovi i kćeri ribari tezači A za one drage, kojih više nima Donit ćemo vjenac pa u more bacit