Opet je hladno, vani vjetar sjeverni zatvara pricu, bez da novu otvori i opet smo sami sami, tu, pod zvijezdama gdje nitko se nikad nit´ javi nit´ mahne, a niti dolazi I kuda dalje, ovako ranjen, u snu s tri njezne duse, tu, na ramenu pred kucom rijeka negdje daleko laju psi u gradu sto tone nikad se vise necemo buditi Grade moj, sad dobro znam tu je dom, tu nisam sam Al´ ja se jednom moram vratiti vec ove zime, mozda slijedece i krovovi grada nase ce tajne sakriti dok svijetlo se jednom ne vrati tamo gdje tama sad caruje Zagrebe, sad dobro znam tu je dom, tu nisam sam Zagrebe, sad dobro znam tu je dom, tu pripadam