Usred kasnog, noćnog sata Djeca bojažljivo, otvaraju vrata Do ušiju im dopire, tajanstvena galama Dok zbunjeni vire, iz šarenih pidžama Na stablima su se, probudile ptice Pod zemljom od straha, podrhtale su klice Nešto se stvarno, čudno zbiva U morima nijedna, riba ne pliva Prvo su se, čule sirene A malo zatim, crkvena zvona Sad sam siguran, vid me ne vara To iz daljine, maše nam ona Naša nekad davno, nestala dobrota Na licu poput, magle blijedo Još uvijek tinja, neugašen žar Al' previše dugo, je nije bilo Već je sasvim, izgubila čar